Povijesni toponimi područja današnjeg Širokog Brijega na starim kartama

Traganje za korijenima našeg kraja vodi nas kroz stoljeća kartografskih zapisa koji svjedoče o bogatoj povijesti ovog područja. Zahvaljujući digitalnoj kolekciji karata Davida Rumseya i drugih arhiva, moguće je pronaći najstarije spomene mjesta koja su danas dio općine Široki Brijeg, ali i šireg područja koje je zasigurno od interesa hercegovačkom čitatelju.

Ovaj pregled obuhvaća više od 500 godina kartografske dokumentacije - od srednjovjekovnih mapa iz 15. stoljeća do detaljnih austro-ugarskih karata početka 20. stoljeća. Svaka karta donosi nova imena, nova pisanja poznatih i danas nepoznatih mjesta i otkriva kako su se mijenjali nazivi i granice kroz povijest.

Zanimljivo je pratiti kako se toponimi mijenjaju kroz stoljeća - od latinskih i talijanskih oblika u renesansnim kartama, preko osmanskih naziva, do konačnih oblika koji su nastali pod austro-ugarskom upravom. Neki nazivi su ostali gotovo nepromijenjeni kroz stoljeća, dok su se drugi potpuno izgubili ili transformirali.

U daljnjem tekstu slijedi kronološki pregled karata i toponima, od najstarijih zapisa do detaljnih karata s kraja 19. stoljeća koje već prikazuju našu regiju u prepoznatljivom obliku.

Prvi spomen Širokog Brijega dolazi tek sredinom 19. stoljeća tako da se do tada moramo osloniti na bilo kakve toponime u približnoj okolici.

15. i 16. stoljeće

1270. - 1450. - Prva relevantna karta koja ima djelić našeg područja prikazuje Italiju između 1270. i 1450. godine, koju je stvorio Francesco Vallardi i objavio 1868. godine u Milanu u Casa Editrice Dottor Francesco Vallardi. Karta je dio "Atlante storico dell'Italia" - sveobuhvatnog nacionalnog atlasa koji pokriva različita povijesna razdoblja Italije. Karta prikazuje Italiju i Grčku, međutim prikazuje i uži dio hrvatske obale te ucrtan naziv "Herzegovina" i mjesta: Norin i Mostar.

1300 - 1517. - "Ungarn in seinen kirchlichen Verhältnissen vom Anfang des XIV Jahrh. bis zur Reformation" je moderna karta koju je stvorio Paul Robert Magocsi, profesor na University of Toronto, kao dio svog "Historical Atlas of Central Europe" (1993-2018). Karta prikazuje crkvene strukture Ugarskog kraljevstva od 1300. do 1517. godine - biskupije, nadbiskupije, samostane i crkvene pokrajine. Ovo nije autentična srednjovjekovna karta, već znanstvena rekonstrukcija nastala na temelju arhivskih dokumenata i historiografskih istraživanja. Magocsi (rođ. 1945), stručnjak za Srednju Europu i autor preko 37 knjiga, stvorio je ovu kartu kako bi prikazao crkvenu organizaciju multietničkog Ugarskog kraljevstva u kasnom srednjem vijeku. Za Hercegovinu je značajna jer pokazuje katoličke crkvene utjecaje na područje koje je tada bilo dio Bosanskog kraljevstva. Na karti se jasno vidi Gradac, današnje selo iznad Širokog Brijega, kao bitno crkveno središte između Duvna, Imotskog, Ljubuškog i Mostara. Po legendi pored karte, Kreševo je latinska nadbiskupija, Duvno je latinska biskupija, a Gradac latinski samostan.

1548. - "Dalmacia nova tabula" je gravirana karta nastala u suradnji više autora - Claudiusa Ptolemeja, Giacoma Gastaldija (vodećeg talijanskog kartografa 16. stoljeća koji je izradio gravure), Pietro Andrea Mattiolija (botaničara koji je preveo djelo na talijanski) i Giovanbattiste Pedrezana (izdavača iz Venecije). Prikazuje regije i pojedine gradove na karti koja nema neku geografsku točnost, međutim vide se imena gradova poput: "gabela" - današnja istoimena Gabela i "gorisa" s lijeve strane Neretve. zapadno se vidi "Macar" - vjerojatno Makarska i još zapadnije "spalato" - Split. Nastala tijekom renesanse, karta odražava najnovija geografska znanja tog vremena. Smatra se jednim od najvažnijih atlasa objavljenih između Waldseemüllerova Ptolemeja iz 1513. i Orteliusova "Theatruma" iz 1570. godine, predstavljajući vrijedan dokument koji prikazuje kako su u 16. stoljeću razumijevali dalmatinsko i balkansko područje.

1561. - Ova karta naslovljena "Tavola Nvova di Schiavonia" iz 1561. godine nastala je u suradnji Claudiusa Ptolemeja (čija je "Geografija" bila temelj), Girolama Ruscellija (koji je preveo djelo s grčkog na talijanski i dodao moderne karte) i M. Giuseppea Molettija (matematičara koji je napisao popratni diskurs o geografiji). Karta je objavljena u Veneciji kod izdavača Vincenza Valgrisija. Ova karta potvrđuje mjesta prijašnje karte, iako su ovdje malo bolje raspoređena. Tako imamo: Gabella, Gorisa, Macar, Spalato te u blizini još Cliffa, Sdrigna, Salona, Almifa.

1590. - Karta "Pannoniae, Et Illyrici Veteris Tabula" nastala je u suradnji Abrahama Orteliusa (1527-1598), velikog flamanskog kartografa koji je stvorio originalni nacrt, i Jana Baptiste Vrientsa, izdavača iz Antwerpena koji je objavio ovo prošireno izdanje. Kartu je gravirao Jan Wierix. Prikazuje mjesta: Narbona - vjerojatno Mostar, Naro flu. - rijeka Neretva, Rataneum južno od Narbone i Peguntium zapadno od Narbone. U blizini su još Saloniana, Piguntiae (regija), Anfustianae.

17. stoljeće

1600. - Karta "Sclavonia, Croatia, Bosnia et Dalmatiae pars maior" nastala je kao djelo Matthiasa Quada (1557-1613), njemačkog kartografa i izdavača koji je živio i radio u Kölnu, a obučen je u Nizozemskoj. Kartu je objavio Iohan Buxemacher u Kölnu. Karta donosi neka nova mjesta na našem širem području. Tako imamo Mostar te zapadno od njega Imafichi - vj. Imotski, sjeverozapadno Ganzan - vj. neko mjesto uz Ramsko jezero, zapadno od Ganzana je Prodola približno na mjestu današnjeg Tomislavgrada.

1607. - Karta "Sclavonia, Croatia, Bosnia Cum Dalmatiae Parte" nastala je u suradnji Gerharda Mercatora (1512-1594), slavnog flamanskog kartografa poznatog po Mercatorovoj projekciji, i Jodocusa Hondiusa (1563-1612), nizozemskog kartografa koji je nastavio Mercatorovo djelo nakon njegove smrti. Kartu je objavio Cornelis Claes u Amsterdamu. Karta je dio drugog izdanja Mercator-Hondius atlasa, koji je nastao nakon Mercatorove smrti 1594. godine. Za razliku od Orteliusovih karata koje su bile kopije postojećih, Mercatorove karte su bile originalne - provjeravao je postojeće znanje prema osnovnim izvorima i crtao nove karte prema vlastitoj koncepciji.N karti se vide mjesta poput: Mostar, Prodola (Tomislavgrad?), Ganzan, Virgova, Cetina, Imafichi.

1636. - Karta "Sclavonia, Croatia, Bosniacum Dalmatiae Parte" nastala je u suradnji tri kartografa: Gerharda Mercatora (1512-1594), čiji je rad bio temelj, Johannesa Cloppenburga (1592-1652), koji je preradio karte, i Johannesa Janssonuisa van Waesbergea, koji je 1673. godine objavio prerađeno izdanje u Amsterdamu kod izdavača Joannem Janssonium. Većinom se ponavljaju prijašnja mjesta, međutim sada imamo i Lubieschi i Gliebuschi u neposrednoj blizini. Na ovoj karti pojavljuje se Vergoras (Vrgorac), a malo južnije od Imafichi vidi se opet "Vigova" koja ipak nije Vrgorac. Bitno je spomenuti da je na većini dosadašnjih karata ucrtano jezero sjeverozapadno od Mostara - vj. Ramsko jezero.

1688. Karta "Le Cours du Danube depuis sa source, Jusqu'a ses Embouchures" nastala je u suradnji tri kartografa: Vincenza Coronellija (1650-1718), venecijanskog kozmografa koji je stvorio izvorni nacrt, Jean Baptistea Nolina (1648-1708), službenog kartografa kralja Louisa XIV koji je korigirao i proširio djelo, te Jean Nicolasa Du Tralagea (poznatog i kao Sieur Tillemon) koji je također pridonio dopunama. Kartu je objavio J. B. Nolin u Parizu. Na kartama se vide rijeke Rama, "Kabiak", "Narin" i mjesta Aimoca (Imotski), Radobuglo, Mostar, Nevesi, Narenta i Metrovich kao i područje "Gliubusca Pr."

18. stoljeće

1781. Ova topografska karta venecijanske Dalmacije nastala je kao djelo Antonia Grandisa, čuvajući se danas u Državnom arhivu u Zadru pod brojem 321 u zbirci geografskih i topografskih karata. Karta obuhvaća prostor od Karlobaga do Stona te granice starog i novog osvajanja teritorija, odnosno granice nakon mira u Karlovcima 1698. i mira u Požarevcu 1718. S obzirom da nije dostupna u digitalnom obliku, nisam pronašao kvalitetniju kopiju, ali zanimljivo je da se vidi "Culla Magovnik" iznad Čerigaja.

19. stoljeće

1812. - Tek 1812. godine dobivamo kartu s novim mjestima, ali ovaj put i kartu koja ima mnogo više detalja nego sve prethodne. Ova karta naslovljena "Carte des Provinces Illyriennes" nastala je kao djelo Gaetana Palme i objavljena u Trstu kod izdavača Artaria. Predstavlja rijetku i značajnu kartografsku dokumentaciju Ilirskih pokrajina tijekom napoleonskog razdoblja. Ova karta predstavlja prvo izdanje vrlo rijetke kartografske dokumentacije Ilirskih pokrajina, administrativne jedinice Napoleonova Carstva osnovane 1809. godine. Unatoč kratkom postojanju pokrajina (1809-1813), karta je ostala važan dokument koji svjedoči o kartografskom razvoju i političkom dosegu Napoleonove Francuske na početku 19. stoljeća. Iako su nazivi mjesta iskrivljeni, može se naslutiti o čemu se radi, tako imamo sa zapada na istok:

Raschitna - Rakitno, Tosusie - Posušje, Grosiza - Gorica, Imoschi - Imotski, Dresnizza - Drežnica, Koluserin - Kočerin, Sadinaczi?, Volotuh - Vuletići, Gracz - Gradac, Gobercovich - Dobrkovići, Ploesna - Pločna, Korita, Mostarsko blato, Urde - Vrdi.

1813. - Karta Ilirskih pokrajina naslovljena "Carta delle Provincie Illiriche co'loro diversi stabilimenti e con una parte degli stati limitrofi" nastala je kao djelo talijanskog inženjera i kartografa Domenica Paganija, koji je kompilirao kartu po višem nalogu Ratnog depozita Kraljevine Italije. Nastala je s posebnim naglaskom na reljef i mrežu potoka i rijeka, što je bilo važno za kretanje vojske. Na njoj se prvi put vidi toponim za brdo ili uzvisinu "M. Schirokobrig", tu su još M. Csabulja, M. Tertla, M. Podvellecz, M. Ura, M. Ozrene. Od rijeka vidimo Brusovacsa (Ugrovača), Lishicsa (Lištica), Ozernacz?, zatim Mostarsko blato, Nukine Dvore ispod kojih su ruševine - (talijanski Rudera), i sela: Doberkovi (Dobrkovići), Kucerin, Vulletichi, Gradacz, Ploesno, Urde. Također vidimo 3 kule (talijanski Torre), jedna je zapadno od Kočerina, druga, između Vuletića i Gradca (vjerojatno današnji Kruševac u Borku) i treća sjeverno od Vrdi gdje se nalazilo i sjedište islamskog kadije.

1826. - Adrien Hubert Brue (1786-1832), francuski kartograf izdaje više karata te godine, na jednoj, "klasičnoj", vidimo rijeku "Brasovacsa" s dva jezera - Mostarsko blato (veće) i jezero u smjeru zapada prema Posušju (manje), na karti se još vide Strinise (Sritnice), Gradacz, Urde - Vrdi, Possusie i Imoschi.

Međutim, puno je zanimljivija druga karta - naslovljena "Carte de la Dacie ancienne, de la Pannonie, de l'Illyrie et de la Moesie". Karta prikazuje antičke regije Dacije, Panonije, Ilirije i Mezije.

Karta je dio drugog izdanja Brueova "Atlas universel de geographie physique, politique, ancienne & moderne" iz 1828. godine koji sadrži 65 karata. Posvećen je Kraljevskoj akademiji znanosti Francuskog instituta, što potvrđuje njezinu znanstvenu vrijednost.

Nastala tijekom ranog 19. stoljeća kada je u Europi vladao obnovljeni interes za proučavanje antičkih civilizacija kao dio romantičarskog pokreta. Karta odražava klasični stil kartografije tog vremena, kombinujući preciznost s umjetničkim pristupom. Predstavlja značajan doprinos razumijevanju povijesne geografije regija koje su bile važne u rimskoj i predrimskoj povijesti, služeći kao obrazovni alat za proučavanje antičkih teritorija poznatih po interakcijama s Rimskim Carstvom i njihovim raznolikim kulturama i narodima.

Na karti možemo pokušati identificirati sljedeća mjesta:

Salona Col. - Salona Colonia, glavno rimsko administrativno središte provincije Dalmacije, kod današnjeg Splita
In monte Bulsinio - rimska putna postaja "na planini Bulsinio", koja se povezuje s planinom Tušnicom kod Duvna
Bistue vetus - "Stari Bistue", antičko rimsko naselje u oblasti današnjeg Duvna/Tomislavgrada
Narona - važan antički grad i trgovačko središte na ušću rijeke Neretve, kod današnjeg Vida kod Metkovića
Bigesta - antičko naselje, vjerojatno u oblasti današnje Humske župe - Ljubuški.
Brattia - antički naziv za otok Brač
Pharos - grčka kolonija na otoku Hvaru (Pharos = Hvar)

1829. - Dobivamo najdetaljniju kartu do sada. Karta - "Sheet 7. Carte der Europaeischen Tuerkey nebst einem Theile von Kleinasien in XXI. Blattern" nastala je kao djelo Franza von Weissa (1791-1858), austrijskog kartografa i potpukovnika (k.k. Oberstlieutenant) koji ju je objavio u ime austrijskog Glavnog kvartirmajstorskog stožera. Nastala neposredno nakon Mira u Adrianopolu (1829.) koji je označio opadanje osmanskog utjecaja u Europi i nastanak novih nacionalnih država, uključujući modernu Grčku. Karta pruža snimku Balkana u vremenu tranzicije, prikazujući geopolitički krajolik oblikovan tim povijesnim događajima. Detaljno prikazuje topografske značajke regije kroz hašure, što naglašava važnost preciznog kartiranja za administraciju i kontrolu teritorija u austro-ugarskoj sferi utjecaja. Od zapada prema istoku imamo mjesta:

Rakitno, Vullatisi (Vuletići), Gradacz (veće mjesto), Doberkovi (Dobrkovići), Korita, Plocsno, Urde "Purus" (Vrdi) s oznakom "Sitz des Kadi (Gerichtssitz)", See Blato (jezero Blato), Nukini Duori (Nukini Dvori - nepoznanica) uz Mostarsko blato. Također se vide rijeke - Brusovacza (Ugrovača), Lichtiza (Lištica), Txernatz (Crnašnica?), Ruinen (ruševine) u blizini Nukinih dvora kao i Brdo Tertla.

1847. Karta - "XVIII. (Italy, Albania, Serbia, Macedonia, Montenegro, Bosnia & Herzegovina, Croatia, Greece, Slovenia, Hungary)" nastala je kao djelo Josepha Rittera Schede (1815-1888), šefa litografskog odjela Vojno-geografskog instituta u Beču, koji je posvetio kartu austrijskom caru Ferdinandu I. Josef Scheda prikazuje Livno, Schupagnacz (Županjac), Possoychje (Posušje), Gradacz, Nukini Duori, Blato See i Urde.

1854. Karta "Turkey in Europe" nastala je u suradnji izdavača Adama & Charlesa Blacka iz Edinburgha i gravirača Sidneya Halla, uz doprinos Williama Hughesa (F.R.G.S.). Gravirao ju je Sidney Hall, poznat po svojoj preciznosti i vještini u izradi karata. Black, Hall i Hughes prikazuju put koji prolazi kroz mjesta Kuprts (Kupres), Scwitza?, Bucieh?, Bukovitza, Valleuisi (Vuletići), zatim ide južno uz Mostarsko blato prema Mostaru i dalje na Stolac, Ljubinje, Zavela, Slano.

1856. "General-Karte des Oesterreichischen Kaiserstaates" nastala je kao djelo Josefa Schede, kapetana u k.k. Vojno-geografskom institutu u Beču i šefa inženjersko-geografskog korpusa. Karta je posvećena caru Franji Josipu I. Austrijskom u znak najdublje poštovanja. Josef Scheda izdaje kartu koja prvi put prikazuje mjesto "Siroki Breg". Tu su po prvi put i naša sela: Ladina, Ljubović (Ljubotići), Kočerin, Mamić, Doberkovi, Rasno, Jare, Mukini (Smokinje?), Mokro, ali i mjesta poput: Broćanac, Vranac, Vuletić, Grabova draga, Goranče, Korito, Kruševa, Milković. Rijeke Brazovac (Ugrovača), Listica, Crnasnica, Zwatie?, Grabovica. A vide se i toponimi brda: Široki Brieg, Mamićka Brda, Trtla, Vranić, Varda, Čabulja.

Habsburška monarhija - treće vojno izmjeravanje

1869.-1887.Ova karta nastala je tijekom Treće vojne kartografske izmjere Habsburške monarhije (1869.-1887.) kao dio sveobuhvatnog projekta detaljnog kartiranja cijele monarhije u mjerilu 1:25.000 koji je provodio Vojno-geografski institut u Beču. Kartu možete pogledati na poveznici: Habsburška karta 1:25 000

Ostale karte 19. stoljeća

1870. Karta - "Türkei und Griechenland" nastala je kao djelo Heinricha Kieperta (1818-1899), jednog od najvažnijih znanstvenih kartografa druge polovice 19. stoljeća. Objavljena je u Berlinu kod izdavača Dietricha Reimera kao dio Kiepertova "Neuer Handatlas No. 25". Prikazuje Posushje, Ljubuschka, Schirokibrig, Mostar.

1877. Karta - "Dalmacija" nastala je kao djelo Jacoba Josefa Paulinyja (1827-1899), istaknuto austro-ugarskog vojnog inženjera i kartografa. Objavljena je u Zagrebu kod izdavača Albrechta i Fiedlera, a litografirala ju je W. Schönberg u Beču. Objavljena 1877. godine tijekom kritičnog vremena kada je Dalmacija bila od posebne strateške važnosti. Nakon Balkanskog krize (1875-76) i Rusko-turskog rata (1877-78), Austro-Ugarska je ušla u vakuum moći ostavljen propadanjem osmanskog utjecaja. Na Berlinskom kongresu (1878.) Austro-Ugarska je dobila Bosnu i Hercegovinu, što je za Dalmaciju značilo kraj prijetnje osmanskih napada i početak razdoblja velikog prosperiteta do Prvog svjetskog rata. Karta je izuzetno rijetka - postoji samo jedan institucionalni primjerak u Britanskoj knjižnici. Pauliny prikazuje Vranić, Gradac, Kočerin, Lise, Mokre, Mukinje, Medinje, Ploča, Korito.

1882. Karta "Österreich-Ungarn, Südwestlicher Blatt" nastala je kao djelo Adolfa Stielera, renomiranog njemačkog kartografa, a gravirana od Berghausaa, H. Eberhardta i E. Kuhna. Objavljena je u Gothi kod izdavača Justusa Perthesa kao dio "Stieler's Hand-Atlas No. 28". Stieler prikazuje: Han Posusje, Tosučje, Goricu, Krenica jezero, Klobuk, Buhovo, Pribinović, Sirokibrjeg, Gradac, Vrdi i Vesovic.

1884. Karta "Turkey in Europe" nastala je kao djelo Johna Arrowsmitha (1790-1873), renomiranog britanskog kartografa, a objavljena kod Edwarda Stanforda (1827-1904) u Londonu kao dio "Stanford's London Atlas of Universal Geography". Arrowsmith i Stanford prikazuju put na kojem su: Bukovitza, Raktino, Valletitsi (Vuletići), Nukini (dvori), Vischiopoli (Bišćepolje).

Početak 20. stoljeća

1910. - Mađarska izdaje jako detaljnu kartu na kojoj imamo pored već navedenih mjesta neke zanimljivosti uz Mostarsko blato: Milovića Kulu, Segetala kulu, Sajnoviće.

Ovaj pregled povijesnih karata pruža fascinantan uvid u razvoj našeg kraja kroz više od pet stoljeća. Od prvih skromnih spomena u renesansnim kartama do detaljnih austro-ugarskih geodetskih snimanja, možemo pratiti kako se naše područje postupno "materijaliziralo" na kartama Europe.

Posebno je zanimljivo uočiti kontinuitet nekih toponima - mjesta poput Mostara, Imotskog ili Posušja zadržavaju prepoznatljive oblike kroz stoljeća, dok su druga imena, poput Vuletići ili Nukini Dvori, vremenom nestala iz upotrebe.

Vuletići nose posebnu zanimljivost u našem kraju s obzirom da je naselje prisutno na skoro svim starim kartama. Danas je od nazivlja sačuvano samo "Vuletića groblje" u Donjem Crnču. Pretpostavka je da su Vuletići odlazili u oslobođenu Sinjsku krajinu od početka 18. stoljeća, posebice u selo Dobranje odakle potječe veliki broj osoba s ovim prezimenom.

Na dvije karte iz 1813. i 1829. malo južnije od Nukinih dvora vidimo oznake za ruševine - njemački "Ruinen" i talijanski "Rudera" što označava mjesta gdje su se nalazile ruševine, nekakve starije građevine - mogla je to biti razrušena crkva, stara utvrda, rimski ostatci ili bilo kakva druga povijesna građevina koja je u to vrijeme već bila u ruševnom stanju. Ovakvi nazivi su česti na mletačkim kartama jer su Mlečani često označavali važne geografske i povijesne orijentire, uključujući i ruševine starijih građevina koje su služile kao prepoznatljive točke u krajoliku za navigaciju i orijentaciju.

Karte također svjedoče o važnosti trgovačkih puteva, rijeka i jezera kao orijentacijskih točaka koje su kartografi koristili za pozicioniranje naselja.

Ovo istraživanje predstavlja tek početak dublje analize kartografske baštine našeg kraja. Sve spomenute povijesne karte dostupne su u visokoj rezoluciji i PDF formatu za daljnji pregled i istraživanje. Posebno je zabrinjavajuće što u 2025. godini još uvijek nemamo sustavnih arheoloških istraživanja na lokacijama gdje se prije više od dva stoljeća spominju ruševine nepoznate dobi uz Mostarsko blato. Ove dragocjene ostatke prošlosti, koje povjesničar Ivan Dugandžić u svojoj knjizi "Širokobriješka baština" iz 2004. godine naziva predturskim "crkvinama" ili crkvama (sv. Jurja i/ili sv. Blaža), predstavljaju neprocjenjiva svjedočanstva naše katoličke povijesti koja čekaju da budu stručno istražena i očuvana za buduće generacije.

Za pristup kompletnoj kolekciji povijesnih karata šireg područja Širokog Brijega u PDF formatu, obratite se na email adresu: bosnjakovobrdo@gmail.com