Mara Bošnjak 'Markićuša'

Mara Bošnjak, rođena Hrkać, poznata u narodu kao Markićuša, rođena je 27. ožujka 1913. godine u Zavozniku. Potjecala je iz obitelji Ivana Hrkaća Markišića (1876. – 1914.) i Filipe rođene Ćavar (1878. – 1958.) iz Knešpolja. S majčine strane, njezin djed bio je Toma Ćavar (rođ. 1833.), a baka Pera Ljubić iz Uzarića. Odrasla je u skromnim, ali čestitim okolnostima, naučena vrijednostima rada, poštovanja i vjere koje će je pratiti cijeli život. Dana 27. studenoga 1937. godine udala se za Jozu Bošnjaka (rođ. 3. ožujka 1912.) s Bošnjakova Brda. Njihov zajednički život, iako prekratak, bio je ispunjen uzajamnom ljubavlju i trudom oko izgradnje budućnosti. Mara je bila vrijedna žena — radila je u duhanskoj stanici, a uz to je svakodnevno raznosila mlijeko po gradu, pomažući obitelji i zarađujući za kućanstvo. Unatoč skromnim prilikama, do 1940. godine sudjelovala je u zajedničkom pothvatu izgradnje mlinice u Borku, koju su Bošnjaci dijelili s Mandićima – Tuckovićima. To govori o njezinoj predanosti zajednici i želji za boljim životom. Tijekom ratnih godina, preživjela je partizanski napad na Široki Brijeg te je, vođena hrabrošću i suosjećanjem, pomagala vojnicima – hrvatskim, njemačkim i talijanskim – previjajući ranjene i dijeleći ono malo što je imala. Hranila je i skrivene škripare, pokapajući mrtve u tišini, bez straha i bez naknade, vođena osjećajem dužnosti i čovječnosti. Godine 1938. Mara i Jozo dobivaju sina Miljenka, a 1940. i sina Ivana, koji, nažalost, umire kao dijete. Teška sudbina zadesila je obitelj 1943. godine, kada Jozo odlazi kao domobran u rat, iz kojeg se nikada nije vratio. Nestao je u lipnju 1945. godine na Križnom putu u blizini Požege, a njegovo ime danas je zapisano na memorijalnom grobu na Bilima. Udovička sudbina nije je slomila. Odrasla u vjeri i snazi, Mara je hrabro nastavila život s malim sinom Miljenkom, kojeg je podigla u duhu poštenja i odgovornosti. Miljenko se 15. siječnja 1961. godine oženio Ivom (Ivicom) Topić, s kojom je dobio četvero djece: Mirjanu, Ivu, Josipa i Leonarda. Godine 1965. Mara, zajedno sa sinom Miljenkom, snahom Ivom, unukom Mirjanom i novorođenim unukom Ivom, napušta Bošnjakovo Brdo i seli se u ulicu Dinka Šimunovića, na lijevu obalu rijeke Lištice, gdje će provesti ostatak svog života. Mara je preminula 2002. godine, u 89. godini života. Ostala je zapamćena kao hrabra i marljiva majka, žena čvrste vjere, uvijek pobožna i uzdana u Boga. Bila je i trećarica, što govori o njezinoj dubokoj duhovnosti i pripadnosti franjevačkom duhu. Njezin život bio je utkan u molitvu, rad i tiho služenje drugima. Iza nje ostaje uspomena na ženu koja je, unatoč svim gubicima i izazovima, ostala nepokolebljiva u vjeri, dostojanstvena u tišini svakodnevnog truda i duboko voljena u krugu svoje obitelji. Neka joj je laka zemlja i vječni mir.